Košarkaši našeg Partizan počeće takmičenje u ovogodišnjem evrokupu, gostovanjem starom znancu, ekipi Huventudu u Španiji. Ove dve ekipe vezuje dosta toga kroz košarkašu istoriju, a prva pomisao odmah seže u 1992 godine i čuveno finale evroplige u Istanbulu i trojku Saleta Đorđevića. Igra sudbine htela je da upravo čovek, koji je predvodio crno-bele do te titule, vodi i Huventud do trofeja šampiona evrope 1994 godine. Naravno, reč je o jednom od najvećih evropskih trenera ikada, Željku Obradoviću.
Prvi duel Partizana i Huventuda desio se u četvrtfinalnoj grupi kupa Radivoja Koraća, tada međunarodnog takmičenja, u sezoni 1973-74. Crno-beli su slavili u Beogradu sa 82:75, dok je španska ekipa bila bolja na svom terenu, rezultata je bio 87:83. Treba napomenuti da je naš klub te godine stigao do samog finala, gde smo poraženi od ekipe Kantua.
Četiri sezone kasnije, opet isto takmičenje, ali ovoga puta igrao se dvomeč u borbi za finale. Posle poraza u Badaloni od pet poena razlike, Partizan je bio bolji u Beogradu, slavivši sa 107:95, za plasman u borbu za trofej, koji je i osvojen pobednom nad Bosnom.
Pošto su tih godina, samo prvaci svojih zemalja igrali u kupu šampiona, preteči evrolige, naš Partizan i Huventud su se ponovo susretali u kupu Radivoja Koraća, ovoga puta u sezonama 1980-81 i 1982-83. Oba puta dolazilo je do duela u četvrtfinalnim grupama, a prve pomenute sezone, ekipe su bile podjednako uspešne, dok je u drugoj sezoni Partizan slavio u oba meča. U top 16 fazi, uloge su se promenile, Partizan je bio bolji u Beogradu sa 85:70, dok je u Badaloni, uz evroligaški rekord Uroša Tripkovića (26 poena, 6 od 8 za tri poena), slavio 89:80.
Istanbul, 16. april 1992 godine i trojka Saleta Đorđevića, uz ono čuveno "Vreme je isteklo, vreme je isteklo', komentatora Dragana Nikitovića, meč koji je bez konkurencije prva asocijacija svakog navijača Partizana, kada čuje za Huventud. Inače, u grupnoj fazi te sezone, ove ekipe su se susretale, oba meča su bila maksimalno uzbudljiva, a skor u pobedama bio je 1-1. Košarkaški zaljubljenici, čak i oni u Španiji i dalje se sećaju kako je cela hala u Fuenlabradi bodrila Partizan i ako je na suprtonoj strani bila ekipa iz njihove zemlje.
Na naredne mečeve čekalo se skoro jedna i po decenija, a sećanje nas vraća u sezonu 2006-2007, kada smo imali prilike da gledamo četiri meča ovih starih rivala. U prvoj fazi evrolige, Huventud je slavio oba puta, na svom terenu su bili prilično ubedljivi, trijumfovali su sa +31, dok su u Pioniru slavili, posle preokreta u revanšu. Košarkaška evropa je tada imala prilike da vidi ogroman talenat šesnestogodišnjeg Rikija Rubija i nešto starijeg Rudi Fernandeza. U top 16 fazi, naš klub je bio bolji u oba duela, u Pioniru 85:70, a u Badaloni, uz lični evroligaški rekord Uroša Tripkovića (26 poena, 6-8 za tri poena), bilo je 89:80 za crno-bele.
Ukupno, beležimo 15 duela u zvaničnim takmičenjima, uz 9 naših pobeda i 6 pobeda košarkaša Huventuda. Nikola Lončar, Uroš Tripković, Luka Bogdanović su igrači koji su nastupali za oba kluba.
Treba napomenuti, da će Novica Veličković biti jedini igrač koji je igrao i na prethodnom duelu ova dva kluba, u martu 2007 godine.